kabelska televizija, sustav za prijenos televizijskih i radijskih programa kabelskom mrežom do pretplatničkih prijamnika. Satelitski programi primaju se paraboličkim antenama i dovode koaksijalnim kabelima do satelitskih prijamnika u gl. postaji u neposrednoj blizini. U njoj se obavlja frekvencijska pretvorba signala, njegova demodulacija, modulacija i pojačanje. Signali se obrađuju kako bi bili što prikladniji za prijenos kabelskom distribucijskom mrežom. Svaki od programa prenosi se na svojem kanalu i šalje nadzemnim ili podzemnim kabelima u distribucijsku mrežu do korisnika. Za prijenos signala najčešće se upotrebljavaju koaksijalni kabeli, a u novije doba i svjetlovodi, koji imaju mnogo manje gušenje i omogućuju kvalitetniji prijenos. Za prijam programa televizijski prijamnik treba imati uređaj za biranje kanala s proširenim prijamnim područjem (kabelski tuner), jer sustavi kabelske televizije, osim područja vrlo visoke i ultravisoke frekvencije (VHF i UHF), rabe za prijenos i tzv. S-kanale, tj. frekvencijsko područje kojim se inače za radioprijenos služe i druge službe (policija, vatrogasci, hitna pomoć, civilno zrakoplovstvo). Tako se u sustavu kabelske televizije povećava broj raspoloživih kanala u odnosu na frekvencijsko područje koje služi za radiodifuziju televizijskih programa (samo područje VHF i UHF). Osim toga, u sustav kabelske televizije uvode se dodatne usluge korisnicima, za koje je potreban povratni smjer od korisnika prema gl. postaji. Takve interaktivne usluge mogu biti priključak na internet, pristup izravnomu kupovanju, plaćanju računa, poslovne primjene i sl.
